Staccato [stakˈkaːto] (Italian for “detached”) is a form of musical articulation. In modern notation it signifies a note of shortened duration,[1][2] separated from the note that may follow by silence.[3] It has been described by theorists and appeared in music since at least 1676.[4]

Notation
In 20th-century music, a dot placed above or below a note indicates that it should be played staccato, and a wedge is used for the more emphatic staccatissimo. However, before 1850, dots, dashes,, and the dot a longer, lighter one. A number of signs came to be used in the late 19th and early 20th centuries to discriminate more subtle nuances of staccato. These signs involve various combinations of dots, vertical and horizontal dashes, vertical and horizontal wedges, and the like, but attempts to standardize these signs have not generally been successful.[5] This does not, however, alter the rhythm of the music and the remainder of the time allotted for each staccato note is played as rest. The opposite musical articulation of staccato is legato, signifying long and continuous notes.

Playing staccato is the opposite of playing legato. A staccato passage for strings is by definition a bowed rather than a pizzicato technique, though pizzicato itself might be thought of as a kind of staccato effect. For example, Leroy Anderson’s Jazz Legato/Jazz Pizzicato. There is an intermediate articulation called either mezzo staccato or non-legato. By default, in the music notation program Sibelius, “staccatos shorten a note by 50%.”

Source: Staccato – Wikipedia

Sophocles (/ˈsɒfəkliːz/;^[1] Greek: Σοφοκλῆς, Sophoklēs, Ancient Greek: [so.pʰo.klɛ̂ːs]; c. 497/6 – winter 406/5 BC)^[2] is one of three ancient Greek tragedians whose plays have survived. His first plays were written later than those of Aeschylus, and earlier than or contemporary with those of Euripides. Sophocles wrote 120 plays during the course of his life, but only seven have survived in a complete form: Ajax, Antigone, The Women of Trachis, Oedipus Rex, Electra, Philoctetes and Oedipus at Colonus.^[3] For almost 50 years, Sophocles was the most celebrated playwright in the dramatic competitions of the city-stateof Athens that took place during the religious festivals of the Lenaea and the Dionysia. He competed in 30 competitions, won 18, and was never judged lower than second place. Aeschylus won 14 competitions, and was sometimes defeated by Sophocles, while Euripides won 5 competitions.^[4]

Sophocles
Born	497/496 BC Colonus, Attica
Died	406/405 BC (aged 90-92) Athens
Occupation	Tragedian
Information
Genre	Tragedy
Notable work(s)	Ajax Antigone Oedipus Rex Electra Oedipus at Colonus

The most famous tragedies of Sophocles feature Oedipus and alsoAntigone: they are generally known as the Theban plays, although each play was actually a part of a different tetralogy, the other members of which are now lost. Sophocles influenced the development of drama, most importantly by adding a third actor, thereby reducing the importance of thechorus in the presentation of the plot. He also developed his characters to a greater extent than earlier playwrights such as Aeschylus.^[5]

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Sophocles

http://tocka.com.mk/vesti/173817/mokta-na-diviot-luk-za-zdravjeto-dali-go-znaevte-toa

https://ninjaoutreach.com/google-adsense-alternatives/

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Pierre_Lallement

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Cape_Verde

http://www.thesaurus.com/browse/got+wind+of

SMART is a mnemonic acronym, giving criteria to guide in the setting of objectives, for example in project management, employee-performance management and personal development. The letters S and M usually mean specific and measurable. The other letters have meant different things to different authors, as described below. Additional letters have been added by some authors. SMART criteria are commonly associated with Peter Drucker’s management by objectives concept.[1] The first-known use of the term occurs i

Source: SMART criteria – Wikipedia

https://en.aegeanair.com/travel-information/baggage/cabin-baggage/

Monilija na koštićavim voćkama

       Monilija na svim vrstama koštićavog voća dolazi u dva posve različita oblika:

• kao sušenje mladice sa cvjetovima – Monilia (Monilinia) laxa
• kao trulež plodova – Monilia (Monilinia) fructigena

        U jezgričavih vrsta voćaka (jabuka, kruška) monilija dolazi prvenstveno samo kao uzročnik truleži ploda, a vrlo rijetko i izuzetno i kao sušenje mladica u cvatnji. Na dunji se javlja i za tu vrstu specifična – Monilia linhartiana. To su nazivi konidijskih formi. Savršene plodne forme koje se javljaju vrlo rijetko (apoteciji) nose nazive Sclerotinia laxa i Sclerotinia fructigena.

        Monilia laxa napada pretežno koštićave voćke: trešnju, višnju, šljivu, breskvu, marelicu. Najčešća je na višnji i breskvi. Monilia fructigena napada  jezgričave voćke (jabuku i krušku), ali isto tako i navedene koštićave vrste. Kod koštićavog voća sušenje mladice sa cvjetovima (Monilia laxa) je puno važnije.

Sušenje mladica u cvatnji (M. laxa)

        Ako se cvatnja oduži, ili ako se dogodi da se dio cvjetova na stablu naknadno otvori, moguća je i sekundarna infekcija s ocvalih i osušenih cvjetova na nove tek procvale, ali samo putem konidija. Na odumrlim cvjetovima i mladicama se za vlažnog vremena obilno razviju jastučići konidija sive boje (sl. 16 i sl. 24). Jastučići kod M. fructigene su više žućkasti. Konidije se stvaraju u velikom broju pa je tako i moguća jaka zaraza mladica u cvatnji i kasnije, odraslih plodova.

Najkritičnije je upravo razdoblje cvatnje i kišovito i prohladno vrijeme s velikom količinom vlage u to doba. Kada voćka prođe fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora gljive u mladicu. Tek kasnije kada su plodovi već veliki dolazi opet do infekcije, ali je posljedica samo trulež ploda (sl. 13, sl. 14, sl. 15). Od takve infekcije nastaju mumije. Ciklus Monilije laxe prikazan je na slici 19.

Ako su suhi i povoljni uvjeti u vrijeme cvatnje ne dolazi do zaraze i te godine nema sušenja mladica. No, u slučaju uzastopnog ponavljanja  kišovitog vremena više godina u vrijeme cvatnje, stradaju mladice, javlja se smolotok (sl. 17) i voćka se polagano slabi i suši. To se najčešće događa kod breskve, marelice i višnje, a daleko slabije je izraženo kod trešnje i šljive.

Zaštita:

       Zaštita je najvažnija za breskve i višnje kod kojih neke sorte jako stradavaju od te bolesti. Većina sorata je osjetljiva na tu bolest, posebno u intenzivnim nasadima. Maraska npr. često stradava od te bolesti.

Prvi dio zaštite se odnosi isključivo na preventivne mjere suzbijanja, budući da bolest nije lako suzbiti, posebno ne u kišnim uvjetima i još k tome pogoditi pravu potfenofazu cvatnje prilikom tretiranja.

• Potrebno je odstraniti sve suhe i polusuhe grančice s koštićavih voćaka. Čak i grane. Odstraniti i do 20 cm ispod suhog dijela jer gljiva ide dosta duboko u drvo. Koštićave voćke se mogu rezati u vegetaciji, tako da ne bi to trebalo ostavljati za proljetnu rezidbu, već za ljetnu.
• Obavezno se moraju skinuti i spaliti ili zakopati sve mumije ostale na drvetu. Također ispod voćaka bi bilo dobro počistiti teren od mogućih ostataka voća.

          Od sredstava za zaštitu bilja primjenjujemo preparate:

1. Klasično prskanje s bakrenim sredstvima u bubrenju pupova kao prvi oblik zaštite: Nordox, Cuperblau, Champion, Caffaro. Ovo je standardno prskanje za sve voćne vrste. Naravno, to nije dosta za moniliju.
2. Daljnje je prskanje organskim fungicidima uoči cvatnje (peteljka cvijeta dužine 1 cm) i to sa: Dithane, Captan, Merpan, Stoper, Star, Polyram.
3. I ono najvažnije, treće prskanje u punoj cvatnji također s organskim fungicidima: Baycor, Ronilan DF, Konker, Mythos, Teldor, Kidan, Signum, Cezar, Botril, Folicur, Folicur multi, Ikar, Rektor, Sumilex, Toska, Chorus.

Prilikom primjene sredstava za zaštitu bilja u punoj cvatnji treba napomenuti da u slučaju jakog pritiska bolesti i nepovoljnih uvjeta (kiša, vlažno vrijeme) treba u opadanju latica ponoviti tretiranje s istim sredstvima navedenim pod trećom stavkom, naravno pridržavajući se uputstava o dozvoljenom broju prskanja pojedinim sredstvom.

Svakako treba dati prednost novijim sredstvima kao što su Teldor i Signum. Mythos, Cezar i Botril (pirimetanil) kod nas nisu registrirani za ovu namjenu, ali isto tako djeluju dobro. Isti je slučaj i sa Chorusom (ciprodinil).

Starija sredstva tipa Ronilan, Konker, Kidan, Ikar, Rektor, Sumilex, Toska (dikarboksimidi) treba koristiti strogo pridržavajući se uputa za svaku pojedinu koštićavu vrstu jer gljiva vrlo lako postane rezistentna na ova sredstva.

Trulež ploda (M. fructigena)

        Simptomi:

        Simptomi bolesti su slični kao i kod truleži plodova jabuke i kruške. Plod prvo dobije smeđu pjegu koja se naglo širi, meso smeđi, trune i ubrzo je zahvaćen čitavi plod (sl. 29, sl. 21, sl. 22, sl. 23).

        Na površini ploda se razviju sivi (M.laxa) ili žućkasti (M.fructigena) jastučići. Katkada u koncentričnim krugovima, ali često i nepravilno raspoređeni. Ako se dva ploda dodiruju, prelazi trulež iz jednog u drugi.

        Biologija: Trulež ploda se naglo širi posebno iza dugotrajnih kiša, osobito ako su te kiše došle nakon dužeg perioda lijepog i sunčanog vremena. U tom slučaju dolazi na plodu do sitnih, nevidljivih okom, pukotina. To je slično kao kod Botrytisa (sive plijesni ) na grožđu. Te pukotine su ulazna mjesta za infekciju gljivom. Također sve bolesti i štetnici koji ranjavaju plod su isto tako uzročnici  širenja monilije, kao i tuča.

Te su rane i pukotine također ulazna mjesta za širenje bolesti, naročito iza kiše.
Vrlo je mnogo štetnika na koštićavim vrstama koji mogu izazvati ovakvim „ umjetnim“ putem trulež ploda. Treba napomenuti da se trulež plodova širi i kasnije u transportu plodova i prodaji. Dosta je da plod bude samo malo nagnječen ili oštećen noktom prilikom branja i pakiranja. Breskve i marelice te stolne šljive se zato i pakiraju svaka odvojeno u svoje ležište i pokrivaju folijom. M. fructigena  prezimljuje na koštićavim voćkama samo u mumijama (sl. 25, sl. 26, sl. 27, sl. 28).

       Na tim mumijama stvaraju se u proljeće pa sve dalje u tijeku vegetacije neprestano konidije.Te konidije zaraze plodove s time da su plodovi osjetljiviji čim su bliže zriobi. Do infekcije plodova može doći i preko konidija koje nastaju na mladicama koje su iste godine zaražene preko cvjetova što je već spomenuto i opisano kod  Monilije laxe i lijepo vidljivo na prikazu ciklusa na slici 19.

Zaštita:

        Suzbijanje je indirektno. Moramo nastojati ukloniti sve faktore koje možemo, a koji dovode do rana na plodovima. To su neke bolesti kao što je šupljikavost (Stigmina carpophila), zatim štetnici kao što su trešnjina muha (Rhagoletis cerasi), breskvin moljac (Anarsia lineatella), breskvin savijač (Cydia molesta), šljivini savijači (Cydia funebrana i Cydia prunivorana) – ukloniti gnijezda osa i stršena u blizini i dr. Boreći se protiv tih bolesti i štetnika borimo se indirektno i protiv monilije.

Još jednom treba spomenuti uklanjanje mumificiranih plodova sa stabala kao i redovito održavanje krošnje rezidbom svake godine. Monilije će nažalost biti i unatoč tome, a koliko, to ovisi prije svega o vremenskim prilikama te godine u doba zriobe.

Source: Monilija na koštićavim voćkama – Prvi hrvatski vinogradarski portal